Zašto? 

Mnogo je pokazatelja koji ukazuju na neravnopravnost žena na tržištu rada: niska stopa radne neaktivnosti, nejednak pristup prilikama zapošljavanja, rodno uvjetovana segregacija, jaz u plaćama, nepravedan mirovinski sustav i sl. Posljedica je to tradicionalnih rodnih predrasuda i stereotipa te rodne diskriminacije koji smještaju žene na manje plaćene poslove, niže hijerarhijske pozicije, opterećuju kućanskim poslovima i brigom o obitelji, a rad koji obavljaju bilo u kućanstvu bilo na poslu se omalovažava. Žene i muškarci kreću s različitih početnih pozicija na tržište rada, što se dalje reflektira na visinu plaće, mirovine, hijerarhijsku poziciju i uvjete rada. 
Prema podacima koje je za izvještajnu godinu objavio DZS (prikupljeni tijekom 2016.), prosječna bruto-plaća u Hrvatskoj iznosila je 7.752 kn, što predstavlja 303 kn manje od prošlogodišnjih 8.055 kn. Posljednji podaci o prosječnim mjesečnim bruto-plaćama iskazani po spolu zaposlenika/ca odnose se na 2015. te je ista za žene iznosila 7.471 kn, dok je za muškarce iznosila 8.422 kn, što znači da je udio prosječne plaće žene u prosječnoj plaći muškaraca iznosio 88,7%. 
Navedeni podaci pokazuju kako muškarci u prosjeku na godišnjoj razini zarade 11.412 KN više nego žene, odnosno da zarade 1,47 prosječne hrvatske bruto-plaće više. Pravobraniteljica je i prošlih godina upozoravala na porast jaza u plaćama te je ukazivala kako postoji bojazan da će isti doseći i razliku od dvije prosječne bruto-plaće više u korist muškaraca. 
Jaz u plaćama značajan je i unutar javnog sektora te nastaje kao posljedica vertikalne segregacije, odnosno veće zastupljenosti žena na hijerarhijski nižim pozicijama.
Kad je u pitanju podjela prema područjima djelatnosti, prosječna plaća žena izrazito je niža (za više od 20 postotnih poena) u 2 područja djelatnosti. U području „financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja“ žene ostvaruju 75,9% prosječne bruto-plaće koju ostvaruju muškarci, a u području „djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi“ ostvaruju još nižih 71,8% bruto-plaće koju ostvaruju muškarci. Pravobraniteljica je ranijih godina ukazivala kako bi ovakva statistika mogla biti rezultat vertikalne segregacije, odnosno situacije da se žene u spomenutim područjima djelatnosti tradicionalno zapošljavaju na hijerarhijski nižim pozicijama koje su povezane s nižom zaradom. 
Jaz u mirovinama izravno je povezan s postojećim jazom u plaćama te se na taj način nepovoljniji položaj žena i povišen rizik od njihovog siromaštva nastavlja i nakon izlaska s tržišta rada. 
Kontinuirana izrazita podijeljenost tržišta rada prema spolnoj pripadnosti, kako vertikalna tako i horizontalna, jedan je od glavnih razloga postojanosti jaza u plaćama, ali isto tako predstavlja i izvorište sve izraženijeg jaza u mirovinama. Međutim, Pravobraniteljica je uočila da se kao još jedan čimbenik razlika u mirovinama muškaraca i žena javlja i postojeći sustav izračuna mirovina. 
U kontekstu navedenog, Pravobraniteljica napominje kako je do 31.12.1998., a prema do tada važećim propisima iz mirovinskog osiguranja, u izračun mirovine ulazio period od 10 najpovoljnijih godina staža, čime su godine provedene na rodiljnom i/ili roditeljskom dopustu bile izuzete od izračuna. Međutim, od 1.1.1999., u izračun mirovina ulazi čitav staž (uključujući i vrijeme provedeno na rodiljnom i/ili roditeljskom dopustu), što će žene koje su rodile (ostvarile majčinstvo) dovesti u nepovoljniji položaj. 
Razlikom u mirovinama između žena i muškaraca pogoršava se situacija žena u vezi s ekonomskom osjetljivošću te ih se ostavlja izloženima socijalnoj isključenosti, stalnom siromaštvu i ekonomskoj ovisnosti, posebice od strane njihovih (bračnih ili izvanbračnih) partnera. Naime, prema podacima iznesenim u Izvješću Europskog parlamenta, postotak starijih žena kojima prijete siromaštvo i socijalna isključenost (2014.) iznosio je 20,2%, u usporedbi s 14,6% muškaraca. 
Razlike u mirovinama odražavaju i segregaciju na tržištu rada te ukazuju na veći postotak žena koje rade nepuno radno vrijeme, za nižu satnicu, uz prekide u radnom odnosu i s manjim brojem godina radnog staža zbog neplaćenog rada koji obavljaju kao majke i njegovateljice u svojim obiteljima. U kontekstu navedenog, a što se također navodi i u Izvješću Europskog parlamenta, očito je kako je razlika u mirovinama pozitivno povezana s brojem podignute djece tijekom života te da je ta razlika u mirovini muškaraca i žena u slučaju udanih žena i majki mnogo veća od one neudanih žena koje nemaju djecu. 
Ovi podaci ukazuju da je temu nejednakih plaća i mirovina potrebno staviti u javni prostor te raditi na sprječavanju rodne neravnopravnosti na tržištu rada na svim razinama: od edukacija do promjene legislative.